ORGANIZACIJA BERBE
Prvi korak u organizaciji berbe jeste procena prinosa odnosno ukupnog roda u voćnjaku. Rane procene prinosa kod nekih voćnih vrsta (jabučaste i koštičave voćne vrste) su moguće već u toku prethodne zime i rade se na osnovu broja i potencijalne rodnosti pupoljaka. Međutim, mnogo preciznije procene se baziraju na brojanju plodova sa više stabala i množenjem tog broja sa prosečnom masom ploda. Tako se dobija procena prinosa po stablu, a odatle se zatim izračuna prinos po hektaru, odnosno zasadu. Tamo gde može da se uradi, procena prinosa je veoma važna jer ona predstavlja osnovu za dobru organizaciju berbe, odnosno procenu potrebne količine ambalaže, radne snage, traktora i drugih mašina koje se koriste u berbi. Takođe, ukoliko se plodovi odmah ne prodaju, može i da se predvidi potreban kapacitet skladišnog prostora, odnosno hladnjača.
NAČIN BERBE
U zasadima voća preovlađuju tri osnovna načina berbe:
Ručna berba
Plodovi većine voćnih vrsta moraju da se beru ručno jer su veoma osetljivi na manipulaciju, bez obzira da li su plodovi namenjeni upotrebi u svežem stanju ili nekom vidu prerade. Plodovi jagodastog voća za svežu upotrebu se beru ručno direktno u maloprodajna pakovanja (125, 250, 500 g), dok se plodovi koštičavog i jabučastog voća nakon berbe mogu sortirati, te se najčešće beru u ambalažu za berbu i (ili) čuvanje kao što su boks palete, gajbe itd. Berači plodove beru najčešće prema boji, ali i krupnoći plodova ili sili otkidanja od peteljke (malina, kupina). Prilikom ručne berbe, berači se koriste merdevinama, platformama i drugim pomagalima koji omogućavaju da se ručno oberu svi ili većina plodova. Kod većine voćnih vrsta plodovi se beru u nekoliko navrata, tako da se u svakom navratu oberu plodovi povoljne zrelosti, boje, krupnoće. Taj vid berbe se naziva probirna berba i neminovnost je kod većine voćnih vrsta jer plodovi ne sazrevaju istovremeno. Berba jednorodnih sorti jagode ili maline može da traje i do 40 dana, pojedine sorte jabuke se beru u 3–4 navrata, a višnje mogu da se oberu istovremeno. Pre same berbe, ukoliko je ona probirna, potrebno je berače obučiti koje plodove treba da beru (obojenost, eventualno veličina), ali i kako da ih beru. Plodovi namenjeni dužem čuvanju treba da se beru pažljivo, zajedno sa peteljkom na način da se obuhvate celom šakom, a kažiprst se podmetne ispod spojnog mesta peteljke sa granom, pa se plod blago uvrne ili otkine nagore. Plodovi treba da su čisti, neoštećeni i bez vidljivih simptoma parazitarnih i neparazitarnih oboljenja. Različite vrste povreda, pre i za vreme berbe, u velikoj meri utiču na veću pojavu parazitarnih (gljivičnih) oboljenja tokom čuvanja, ali i na veći gubitak mase ploda.
Polumehanizovana berba
Iako je kod mnogih voćnih vrsta potpuno mehanizovana berba moguća i koristi se redovno u praksi, za berbu jabuke još nije nađeno zadovoljavajuće praktično rešenje. Cilj uvođenja mašina u berbu jeste smanjenje korišćenja radne snage, a samim tim i smanjenje troškova koji su u razvijenim zemljama veliki. Osim toga, učinak berbe je znatno veći. Mašine koje se danas komercijalno koriste za berbu jabuke su u stvari mašine za pomoć u berbi, te se takva berba naziva polumehanizovana. Dve osnovne grupe mašina za polumehanizovanu berbu jabuke su samohodne platforme i samohodne mašine sa pokretnim trakama. I jedne i druge zahtevaju angažovanje dodatne mehanizacije (viljuškara) za iznošenje boks-palete iz voćnjaka. Samohodne platforme osim pogona koji obezbeđuje kretanje, poseduju i hidrauliku koja omogućava kretanje i rad na neravnom terenu, kao i kretanje platforme gore- dole. Jedan od berača na platformi istovremeno kontroliše i kretanje mašine i pojedinih njenih delova. Berba se najčešće obavlja u gajbe s otvorom na dnu, koje se zatim prazne u boks palete u osnovi platforme. Kod samohodnih mašina sa pokretnim trakama nijedan deo mašine se ne kreće gore-dole. Svaki berač (najčešće ih ima 6) bere određeni deo stabla, neki od njih hodaju pored mašine, a ostali imaju svoja mesta na mašini na kojima stoje, a mogu da budu i vezani kaiševima za mašinu radi veće fleksibilnosti i mobilnosti u berbi. Za razliku od drugih načina berbe, ovde nema nikakvih pomoćnih sredstava za berbu (gajbe, kengur torbe, itd.), nego tu funkciju obavljaju pomične pokretne trake na koje se spuštaju plodovi. Pokretnim trakama plodovi stižu do boks-palete koja se okreće oko svoje ose i tako ravnomerno puni. Naravno, svi delovi ove mašine koji dolaze u dodir sa plodovima su obloženi gumom, tako da ne dolazi do mehaničkih oštećenja.
Mašinska berba
Plodovi većine voćnih vrsta namenjenih različitim vidovima prerade, a u nekim slučajevima i upotrebi u svežem stanju, mogu da se beru uz pomoć mašina za berbu. Preduslov za ovaj vid berbe je prilagođavanje uzgojnog oblika mašinskoj berbi. Pored toga, postoje određene specifičnosti voćnih vrsta i sorti koje utiču da je, i u kojoj meri, mašinska berba moguća. Primer su ujednačeno sazrevanje plodova i sila otkidanja ploda od peteljke ili peteljke od grane. Mašine za berbu plodova mogu da budu samohodne ili priključne mašine. Tresači su mašine za berbu koje radnim telom proizvode vibracije na celom stablu ili njegovom delu te na taj način dolazi do otresanja plodova. Radno telo tresača obično obuhvati deblo voćke. Ovakve mašine se koriste kod koštičavog i jezgrastog voća. Za jagodaste voćne vrste se koriste mašine kod kojih radna tela čine štapovi postavljeni na osovini koja se rotira i vibrira. Štapovi tj. tzv. „prsti“ su od mekanih materijala (guma). Vibracije koji oni proizvode čine da zreliji plodovi opadaju na deo mašine koji se nalazi pri zemlji, odakle se pokretnim trakama plodovi transportuju dalje do ambalaže. Postoje i mašine za berbu jagodastog voća koje rade na principu stvaranja vazdušnih struja koje treba da budu dovoljno jake da odvoje željene
plodove od peteljke ili grane.