PODIZANJE VOĆNJAKA
Imajući u vidu da su voćke dugogodišnje kulture, greške učinjene pri podizanju zasada se kasnije teško otklanjaju i uz velike materijalne troškove. Zato se pri podizanju, pogotovo savremenih intenzivnih zasada, mora obratiti pažnja na sve činioce koji direktno ili indirektno utiču na rast i rodnost voćaka. Podizanje voćnjaka mora biti planski urađeno, najbolje na osnovu projekta koji treba da sadrži što više detalja. Takav projekat, urađen od strane stručnih lica, omogućava da bilo ko može da podigne zasad, po jasnom uputstvu.
Pre nego što se pristupi zasnivanju voćnjaka, moraju se proučiti prirodni (agroekološki) uslovi sredine i neki ekonomski pokazatelji. Od prirodnih uslova sredine treba obratiti pažnju na zemljište, klimu i položaj zemljišta na kome će biti podignut voćnjak, a od ekonomskih pokazatelja na blizinu saobraćajnica, tržište i mogućnost plasiranja planirane proizvodnje. To su osnovni preduslovi za dobar izbor voćne vrste, sorte, veličine zasada i odnosa pojedinih sorti u zasadu. Ako su svi ovi uslovi ispunjeni, onda se pristupa pripremi zemljišta za podizanje zasada.
PRIPREMA TERENA ZA ZASNIVANJE VOĆNJAKA
Savremene zasade treba podizati samo na zemljištima koja su prethodno privedena kulturi. Potrebno je da se zemljište prvo očisti od šiblja, dugogodišnjeg korova, korenja, kamenja itd. i da se izvrši ravnanje terena kako bi se olakšala obrada zemljišta i sprečilo zadržavanje vode u depresijama. Preporučuje se da se takvo zemljište odmori 2– 3 godine, da se gaje leguminozne biljke, a da se izbegava podizanje zasada nakon gajenja pojedinih vrsta povrća i voća. Vrste koje nisu dobri predusevi za voćke su: jagoda, paprika, paradajz, patlidžan, krompir, dok su najbolji predusevi pasulj, soja, grašak, strna žita. Ukoliko je zemljište jako zakorovljeno, u toku leta pre sadnje potrebno je nekim od totalnih herbicida uništiti korove, a zatim izvršiti i zaoravanje. Takođe treba utvrditi brojnost larvi insekata i po potrebi primeniti neki insekticid. Na parcelama na kojima se želi podići voćnjak, mogu se godinu dana pred sadnju gajiti ratarske kulture koje ranije završavaju vegetaciju, kako bi se nakon toga na vreme pripremilo zemljište ili zasejale neke leguminozne biljke koje brzo rastu i mogu biti zaorane prilikom rigolovanja. Pre mehaničke obrade, potrebno je izvršiti hemijsku analizu zemljišta. Osnovnom hemijskom analizom zemljišta se ustanovljava sadržaj humusa, lakopristupačnog kalijuma i fosfora, sadržaj ukupnog azota, sadržaj kalcijum karbonata, pH vrednost zemljišta itd.
Pored osnovne hemijske analize, pre podizanja zasada voća je preporučljivo uraditi i analizu sadržaja mikroelemenata u zemljištu, a takođe i analizu mehaničkog sastava zemljišta. Utvrđeno je da za savremenu intenzivnu voćarsku proizvodnju zemljište treba da ima najmanje 3% humusa, 15 mg lakopristupačnog fosfora i 25 mg kalijuma, najviše 6–8% ukupnog kalcijum karbonata. Za većinu voćnih vrsta kiselost zemljišta treba da se kreće u granicama pH 5–7, mereno u KCl. Visokožbunasta borovnica je izuzetak jer je za njeno gajenje optimalno da pH zemljišta bude 4,2–4,8, dok istovremeno zemljište treba da bude veoma bogato organskom materijom (>5%). Ukoliko ovi uslovi nisu ostvareni, onda se mora pristupiti popravci ili agromeliorativnom đubrenju voćaka. Ako je količina humusa u zemljištu mala, onda treba dodati odgovarajuću
količinu stajnjaka. Za povećanje sadržaja humusa od 0,1% u sloju zemljišta od 40 cm potrebno je dodati 2–3 vagona stajnjaka po hektaru. U nedostatku stajnjaka može se koristiti zelenišno đubrenje. Za podizanje sadržaja organske materije u zemljištu namenjenom gajenju visokožbunaste borovnice, koristi se kiseli treset i strugotina od četinara. Za povećanje od 1 mg lakopristupačnog kalijuma i fosfora u 100 g suvog
zemljišta potrebno je okvirno dodati 60 kg po hektaru čistog fosfora i kalijuma. Ukoliko su zemljišta kiselija, treba izvršiti kalcifikaciju, a ako zemljišta sadrže više kreča, treba izvršiti zakiseljavanje zemljišta, što je mera koja se retko radi, a za nju se preporučuje gips. Za kalcifikaciju se koristi najčešće mleveni krečnjak (kalcijum karbonat – CaCO3), a može i negašeni i gašeni kreč. Ako se pri meliorativnoj popravci zemljišta unese i stajnjak, onda količinu mineralnih đubriva treba smanjiti za 10–30%.
OBRADA ZEMLJIŠTA PRE PODIZANJA ZASADA
Nakon što se izvrši rasturanje organskih i mineralnih đubriva, pristupa se dubokom oranju, rigolovanju ili podrivanju zemljišta. Dubina oranja zavisi od voćne vrste koja se sadi, podloge i tipa zemljišta i iznosi do 40 cm. Dubina rigolovanja se obično kreće od 40 do 70 cm, dok se podrivanje radi na dubini 60–70 cm. Rigolovanje se obavlja rigoler plugovima. Ukoliko se ne poseduju plugovi za rigolovanje, onda treba koristiti jednobrazni plug i izvršiti što dublje oranje. Ne treba rigolovati previše vlažno ili suvo zemljište, već najbolje umereno vlažno. Ako su tereni
pod većim nagibom, onda se mora pristupiti pravljenju terasa ili vršiti rigolovanje u pravcu redova širine 2–3 m. Rigolovanje je najbolje obaviti u avgustu ili septembru, mada, ako je lepo vreme, moguće je obaviti i u oktobru, pa i početkom novembra. Posle rigolovanja zemljište treba ostaviti 1–2 meseca da se lagano slegne. Po sleganju zemljišta, ako se sadnja obavlja u jesen, treba obaviti finu pripremu zemljišta. Ako se sadnja vrši u proleće, tada se fina priprema obavlja u toku februara ili početkom marta. Izrigolovana površina prvo se priprema teškim tanjiračama, a neposredno pred sadnju se prolazi setvospremačom ili drljačama.
Umesto rigolovanja, sve češća praksa je da se priprema zemljišta za podizanje zasada otpočne podrivanjem. Ovo je pogotovo preporučljivo ako je oranični sloj plitak. Podrivanje se vrši podrivačima. Podrivači razbijaju mehaničku strukturu zemljišta, uključujući i eventualni glejni horizont, bez prevrtanja plastice. Podrivanje je preporučljivo uraditi i uzdužno i poprečno po parceli. Dva-tri dana pre sadnje se vrši fina priprema zemljišta setvospremačima, frezama
ili drugim odgovarajućim mašinama.