PODLOGE ZA POJEDINE VOĆNE VRSTE
Podloge se prema načinu proizvodnje dele u dve grupe: generativne i vegetativne. Generativne podloge se dobijaju iz semena sa selektovanih matičnih stabala. Budući da je reč o generativnom razmnožavanju, podloge dobijene na ovaj način su heterogene. Generativne podloge daju bujne sadnice koje kasnije stupaju u rod, imaju razvijen korenov sistem te bolje podnose sušu i druge stresne uslove u voćnjaku. Vegetativne podloge su ujednačene, brže reaguju na agrotehničke mere kao što su navodnjavanje i đubrenje, indukuju manju bujnost te su pogodne za intenzivnije, gušće zasade. Podloge su jedan od preduslova za uspešnu voćarsku proizvodnju jer od njih zavisi vegetativni rast, rodnost, kvalitet plodova, otpornost prema mrazevima, suši i prouzrokovačima bolesti i štetočina. Prilikom izbora podloga treba voditi računa da to bude selekcionisan, klonski, bezvirusan materijal, odnosno odabrana matična stabla ili žbunovi, pogotovo kada se radi o proizvodnji generativnih podloga.
PODLOGE ZA JABUKU
Generativne podloge za jabuku se danas jako malo koriste u rasadničarskoj proizvodnji, s obzirom na vrlo veliki izbor kvalitetnih vegetativnih podloga različite bujnosti. Za proizvodnju generativnih podloga najboljom se pokazala šumska, divlja jabuka (Malus silvestris Mill.). Danas se retko podižu zasadi jabuke koji su kalemljeni na sejancu, osim na okućnicama i zemljištima lošijeg kvaliteta. Sorte okalemljene na ovoj podlozi su dugovečnije, otpornije na sušu i niske zimske temperature i mogu se gajiti na slabije plodnim zemljištima. Danas se za jabuku uglavnom koriste vegetativne podloge različite bujnosti. Navodimo one koje se kod nas najčešće koriste. M.9 je kržljava podloga koja je u poslednje vreme najtraženija podloga za kalemljenje jabuke. Ova podloga se koristi za gustu sadnju, gde se redovno primenjuju sve agro i pomotehničke mere. S obzirom da ima jako plitak i slabo razvijen korenov sistem, potrebno je navodnjavanje, a takođe i naslon. Sorte jabuke kalemljene na njoj rano prorode i redovno i obilno rađaju. Plodovi su krupni i nešto ranije sazrevaju nego na ostalim vegetativnim podlogama. Na nju treba kalemiti srednje bujne ili bujne sorte jabuke. Osetljiva je na bakterioznu plamenjaču. U poslednje vreme sve više se koriste klonovi podloge M.9: M.9 EMLA, M.9-337, M.9-339, Pajam 1, Pajam 2, od kojih je danas najrašireniji klon M.9-337, bezvirusni klon iz Holandije koji ima oko 10% manju bujnost od izvorne M.9. M.26 je slabo bujna podloga, koja je nešto bujnija od M.9. Ova podloga ima razvijeniji korenov sistem koji se bolje ukorenjava pa se sorte mogu gajiti i bez naslona. Na ovu podlogu se kaleme srednje i slabo bujne sorte uključujući spur klonove crvenog delišesa. Formira dosta vazdušnih korenova pa je preporuka da se ne kalemi visoko. Osetljiva je na krvavu vaš i trulež korenovog vrata (Phytophthora spp.), a veoma osetljiva na bakterioznu plamanjaču. Najrašireniji klon je M.26 EMLA. MM-106 je srednje bujna podloga. Dobro se ukorenjava i sorte kalemljene na njoj mogu se gajiti bez naslona. Može se koristiti i na lošijim zemljištima, a u većem delu Srbije (osim Vojvodine) ovo je dominantna podloga, uglavnom svugde gde nema navodnjavanja. Na plodnijim zemljištima dobre rezultate su dale sorte slabije bujnosti I sper-tipovi, dok na lošijim zemljištima i sorte srednje bujnosti daju dobre rezultate. Koristi se kao podloga i za jabuke stubastog tipa rasta. Otporna je prema krvavoj vaši, a osetljiva je na trulež korenovog vrata, pogotovo na loše dreniranim zemljištima. Izdanci se odlično ožiljavaju nagrtanjem u matičnjaku. A2 je švedska podloga. Ona je jedna od najkvalitetnijih podloga iz grupe bujnih vegetativnih podloga. Bujnija je u odnosu na MM-106 za 30–40%. Odlično se ukorenjava i nije probirač zemljišta. Dobre rezultate daje kako na težim, tako i na lakim zemljištima, osim tamo gde dolazi do zadržavanja vode jer je osetljiva na trulež korenovog vrata. Pokazala se dobrom i na peskovitom zemljištu. Dobro se ožiljava. Treba joj dati prednost na lošijim zemljištima, mestima gde duvaju jači vetrovi i za jabuke stubastog tipa rasta.
PODLOGE ZA KRUŠKU
Šumska, divlja kruška (Pyrus communis L.) je najvažnija generativna podloga za krušku. Sorte kruške kalemljene na njoj su dugovečnije i otpornije prema nepovoljnim spoljnim faktorima. Ono što je veoma bitno jeste da ova podloga bolje podnosi krečna zemljišta nego vegetativne podloge za krušku (dunja), tako da voćke manje stradaju od hloroze. Vegetativne podloge za krušku uglavnom potiču od različitih tipova dunje, a manji broj potiče od vrsta iz roda Pyrus budući da se sve vrste kruške teško vegetativno razmnožavaju. Podloge poreklom od dunje se koriste samo u savremenim zasadima gde se primenjuje intenzivna nega i gde nema opasnosti od pojave hloroze. Najčešće se koriste dve vrste vegetativnih podloga za krušku: MA i BA 29. MA postiže dobre rezultate samo na plodnim i umereno vlažnim zemljištima. Dobra je kao podloga u savremenim gustim zasadima. Slabo je do srednje bujna podloga. Odlično se ožiljava kako nagrtanjem tako i zrelim reznicama. Dobro se ukorenjava. Mana ove podloge je što je osetljiva na višak karbonata u zemljištu. Većina sorti krušaka mora se kalemiti preko posrednika na ovoj podlozi. Kao posrednici koriste se sorte kruške kaluđerka i gelertova (hardijeva maslovka). Osetljiva je na viruse i na fitoplazmatično propadanje kruške (Pear Decline). BA 29 je srednje bujna podloga i ima bolju podudarnost sa većinom sorti krušaka od MA, mada se vilijamovka mora kalemiti preko posrednika. Stabla na ovoj podlozi su rodna, a kvalitet plodova je veoma dobar. Bolje podnosi višak karbonata u zemljištu, otpornija je na fitoplazmatično propadanje kruške i bakterioznu plamenjaču od podloge MA.
PODLOGE ZA DUNJU I MUŠMULU
Generativne podloge retko se koriste za proizvodnju sadnica dunje i mušmule. U izuzetnim slučajevima, ako je zemljište peskovito, najbolje je koristiti sejance oskoruše ili, ukoliko je zemljište suvo i krečno ili zaslanjeno, sejance belog gloga. U rasadničkoj proizvodnji najčešće se koriste vegetativne podloge dunje (dunja MA i BA 29).
PODLOGE ZA ŠLJIVU
Za proizvodnju sadnica šljive u Srbiji se uglavnom koriste generativne podloge i to najviše sejanci džanarike (Prunus cerasifera L.). Iako se požegača i ostale domaće sorte šljiva veoma lako razmnožavaju izdancima, ovaj vid razmnožavanja nije preporučljiv zbog mogućeg širenja virusa šarke (plum pox virus). Pretpostavka je da se virus šarke ne prenosi semenom, što je jedan od razloga da su generativne podloge najzastupljenije. Pored toga lako se proizvodi i jeftina je podloga. Džanarika je dobra podloga i za suva, slabija i zemljišta sa više kreča. Ima dobar afinitet sa većinom plemenitih sorti šljiva. Tolerantna je na prouzrokovače truleža korena (Armillaria melea) i trulež korenovog vrata (Phytophthora spp). U cilju umanjenja bujnosti, kao posrednik prilikom kalemljenja može da se koristi crni trn (trnjina – Prunus spinosa L.). Postoje i vegetativno razmnoženi klonovi džanarike kao što su Myrobalan B i Myrobalan 29C. Od drugih vegetativnih podloga kod nas se koristi julijanka (St. Julien A).
PODLOGE ZA BRESKVU
Za proizvodnju sadnica breskve najviše se koriste generativne podloge i to najčešće sejanci vinogradske breskve. Ova podloga najbolje rezultate daje na rastresitim zemljištima, dok se ne preporučuje na zemljištima koja duže zadržavaju vodu i (ili) sadrže veći procenat kalcijum karbonata. U svetu su selekcionisani razni tipovi vinogradske breskve, a kod nas se na takvoj selekciji uveliko radi. Za toplije predele i suvlja zemljišta, kao i zemljišta koja sadrže više aktivnog kreča, koristi se gorki badem. Od vegetativnih podloga koristi se hibrid između breskve i badema GF 677, koji se razmnožava vegetativnim putem, reznicama i mikrorazmnožavanjem (kulturom tkiva). GF 677 se najčešće koristi pri ponovnoj sadnji breskve.
PODLOGE ZA KAJSIJU
Najčešće se koriste generativne podloge i to uglavnom sejanci džanarike (Prunus cerasifera L.). Međutim, džanarika nije najbolja podloga za kajsiju jer su voćke kalemljene na njoj bujne, u jesen kasnije završavaju, a u proleće ranije počinju vegetaciju te zato vrlo često stradaju od mrazeva. Pored toga, sve sorte kajsije nemaju dobru kompatibilnost sa džanarikom, što zajedno sa drugim uzrocima, dovodi do prevremenog sušenja stabala, odnosno apopleksije. Ovi nedostaci se veoma uspešno otklanjaju kalemljenjem preko posrednika, za šta se najviše koriste sorte šljive (stenlej, čačanska lepotica, krupna zelena renkloda itd.) ili druge vrste kao što je crni trn, koji se koristi u slučaju guste sadnje. Prvo se na džanarici pri zemlji kaleme navedene sorte šljiva, a onda se na 100–120 cm od zemlje kaleme sorte kajsije. Ovo je sada u nekim rasadnicima najčešći način proizvodnje sadnica kajsije, poznat kao kalemljenje na visoko ili u kruni. Prema dosadašnjim istraživanjima, kao najbolja generativna podloga za kajsiju se pokazala belošljiva, posebno za peskovita zemljišta. Kajsija kalemljena na ovoj podlozi daleko manje strada od apopleksije, obilnije rađa, a plodovi su krupniji i kvalitetniji nego na ostalim podlogama. Posebno su dobri rezultati ako se kajsija kalemi na 80–100 cm od zemlje. Međutim, ova podloga se retko koristi. Od vegetativnih podloga za kalemljenje kajsije, pored onih navedenih u poglavlju „podloge za šljivu“, koriste se i izdanci belošljive i drugih vrsta šljive.
PODLOGE ZA TREŠNJU I VIŠNJU
Trešnje i višnje se takođe mogu kalemiti na vegetativne i generativne podloge. Kod nas se u rasadničarskoj proizvodnji najviše koriste generativne podloge i to sejanci divlje trešnje (vrapčara – Prunus avium L.) i magrive (rašeljka – Prunus mahaleb L.). Sejanci trešnje se koriste u toplom i umereno vlažnom podneblju, a magriva se pretežno koristi na zemljištima koja sadrže više aktivnog kreča. Veliko interesovanje za gajenjem trešnje je dovelo i do uvođenja vegetativnih podloga u našu praksu. Ove podloge omogućavaju veću gustinu sadnje, raniju rodnost, bolji kvalitet plodova, lakšu berbu i druge operacije u zasadu. Od vegetativnih podloga za trešnju i višnju kod nas se u zasadima mogu naći: Gizela 5 spada u grupu slabo bujnih podloga za trešnju (nije pogodna za višnju), mada joj je bujnost u prvim godinama velika. Posebno je pogodna za plodnija zemljišta gde u uslovima dovoljne obezbeđenosti vodom daje najbolje rezultate. Ne podnosi teška zemljišta niti sušu. Umereno je osetljiva na kreč u zemljištu. Ne formira izdanke, a zbog plitkog, žiličastog korenovog sistema mora da se gaji uz potporu. Sorte trešnje na ovoj podlozi počinju brzo da rađaju, već u drugoj, trećoj godini. Kvalitet plodova je u prvim godinama jako dobar, pogotovo krupnoća, a da bi se to održalo i kasnije, mora se voditi računa da stabla ne prerode jer u tom slučaju plodovi ostanu veoma sitni. Ovo je veoma značajno posebno kod samooplodnih sorti. Rezidbom i drugim pomotehničkim merama se mora podsticati novi porast odnosno lisna masa. Osetljiva je na trulež korenovog vrata (Phytophthora spp) i Pseudomonas syringae, a tolerantna na rak korena (Rhizobium radiobacter). Tolerantna je na PDV i PNRSV viruse. Gizela 6 (GiSelA 6) je srednje bujna podloga koja u odnosu na Gizelu 5 bolje podnosi sušu, manje plodna i teža zemljišta. Sorte kalemljene na njoj rano i obilno prorode. Potreban je naslon u prvim godinama. Osetljiva je na Pseudomonas syringae, umereno osetljiva na trulež korenovog vrata (Phytophthora spp), a tolerantna je na rak korena (Rhizobium radiobacter). Tolerantna je na PDV i PNRSV viruse. Kolt (Colt) je srednje bujna do bujna podloga koja je stekla popularnost zbog lakog razmnožavanja reznicama ali i mikrorazmnožavanjem. Bujnost joj ipak dosta zavisi od agroekoloških uslova i kalemljenje sorte. U hladnijoj klimi i na težim zemljištima bujnost je za 30% manja nego kod stabala na divljoj trešnji, dok je u toplijim područjima, uz navodnjavanje, bujnost jednaka ili čak i veća. Budući da je korenov sistem pri površini zemljišta, osetljiva je na sušu te se u uslovima bez navodnjavanja najviše i smanjuje bujnost stabala na ovoj podlozi. Nije preporučljiv za veoma krečna zemljišta. Kolt je poznat po slabom usvajanju azota, kalijuma i fosfora preko korena, pa je potrebno više primenjivati folijarnu prihranu. Veoma je osetljiv na rak korena (Rhizobium radiobacter), ali je istovremeno tolerantan na trulež korenovog vrata (Phytophthora spp). Srednje je osetljiv na Pseudomonas syringae.
PODLOGE ZA ORAH
Kao podloga za kalemljenje oraha koristi se sejanac običnog (domaćeg) oraha (Juglans regia L.). Postoji mnogo biotipova oraha, ali seme za proizvodnju sejanaca treba uzimati sa umatičenih stabala, koja su rodna i otporna na mraz, sušu i prouzrokovače bolesti i štetočine. Za proizvodnju podloga najbolje rezultate daje tip oraha koštunac. Ovaj tip oraha se odlikuje sitnim semenom koje je dobre klijavosti. U jednom kilogramu može da se nalazi i do 230 plodova. Sorte kalemljene na ovim podlogama dobro uspevaju kako na plodnim i rastresitim zemljištima, tako i na težim zemljištima, a podnose i krečna zemljišta.
PODLOGA ZA LESKU
Sorte leske (Corylus avellana) se kaleme na sejance mečije leske (Corylus colurna L.). Mečija leska je stablašica, ne formira izdanke za razliku od obične leske, te se zbog toga i najviše koristi. Obična leska formira žbun, a ako želimo stablo, moramo stalno uklanjati izdanke. Kod stabala kalemljenih na mečijoj leski toga nema, tako da su razne agrotehničke operacije lakše (održavanje zemljišta, rezidba, berba itd.). Seme je slabije klijavosti nego seme obične leske, ali ako se plodovi uberu u fiziološkoj zrelosti, tada su primetno bolje klijavosti. Plemenite sorte na ovoj podlozi se kaleme prostim ili engleskim spajanjem.
PODLOGE ZA BADEM
Za badem se uglavnom koriste generativne podloge, a ređe vegetativne. Od generativnih podloga najviše se koristi gorki badem, posebno za toplije predele, siromašnija i zemljišta sa većim sadržajem kreča. Za plodnija i zemljišta sa manjim sadržajem kreča koriste se sejanci vinogradske breskve. Od vegetativnih podloga upotrebljava se hibrid između breskve i badema GF 677, uglavnom za hladnija područja I vlažnija zemljišta.